Radionika je vrsta alternativne medicine koja se zasniva na ideji
da je moguće ne samo dijagnostifikovati već i lečiti bolesti primenom elektromagnetnog zračenja uz pomoć naročitih tehničkih uređaja.
Zato se radionika naziva još i elektromagnetna terapija, a po njenom osnivaču Dr Albertu Abramsu (1863-1924), poznatom lekaru svoga doba, poznata je i kao Abramsova metoda.
Dr Albert Abrams je postao naročito vičan u dijagnostifikovanju perkusijama, tada veoma upotrebljavanoj medicinskoj metodi koja se izvodi osluškivanjem zvukova koji nastaju laganim udaranjem prstiju po telu pacijenta i zavisno od zvuka koji se dobije utvrđuje se problem.
Dr Abrams je imao pacijenta koji je imao epitheliomu usne i kada bi ga kucnuo po stomaku, umesto normalnog šupljeg zvuka čuo bi se neobičan tup zvuk. Pošto je stomak bio u redu i nije bilo druge patologije, zaključio je da je epitheliomom usne i tupe perkusije povezani sa svim vrstama kancera. Istražujući i druge delove tela i povezujući ih sa drugim kliničkim stanjima, Abrams je pretpostavio da mora da neki oblik zračenja utiče na mišiće u području koje je tapkao i da se tajna zdravlja i bolesti nalazi u prirodi vibracija koje emituju ćelije naših tela. Čak je i snimio zvukove koji se odnose na različita bolesna stanja i poremećaje i to je postalo poznato kao Abramsova elektronska reakcija .
Abrams je napravio uređaj, crnu kutiju koju je nazvao osciloklast, koja nije samo merila ove vibracije, već ih je i menjala i koja se tako, po njegovim tvrdnjama, mogla koristiti i da utiče na poboljšanje zdravlja. Ovaj uređaj bio je preteča svih kasnijih radioničkih naprava.
Nakon njegove smrti radioniku su, između ostalih, dalje razrađivali i unapređivali Rut Bajmer Draun, Dejvid Tensli, Malkolm Rei i Dr Benojtoš Bataćarija. Rut Bajmer Draun (1891 – 1965) je kao prilično mlada radila kod Dr Abramsa u klinici. Pod uticajem Abramsa 1929. je napravila svoj, ili bolje reći redizajnirala postojeći, radionički aparat olakšavši tako njegovu upotrebu i dijagnostifikovanje. Modifikacije koje je napravila takođe su joj omogućile da sastavi mapu radioničkih stopa koja pokriva većinu delova ljudskog tela i različite vrste bolesti, otrova i emotivnih stanja. Na uređaju bi se podesila recimo vrednost stope na 55, što je stopa za desnu srčanu pretkomoru . Odstupanja od te stope je značilo da postoji problem sa desnom srčanom pretkomorom i radilo bi se na vraćanju vrednosti radioničke stope na idealnu tako što bi zdrave ćelije zamenile bolesne.
Druga značajno stvar koju je uradila bilo to što je radioniku prevela iz inžinjerskih studija fizičkog tela zasnovanih na merenju električnog otpora u carstvo metafizičkog i duhovnog. Bila je veoma zainteresovana za proučavanje ezoterije, naročito za kabalu, tako da je kabalističko nastojanje da se razume osnov strukture stvarnosti preko odnose između brojeva uticao na to da nastoji da pronađe posebno značenje radioničkih stopa po uzoru na kabalističko tumačenje brojeva. Dr Abrams je verovao da je oboleljenje u ljudskom telu dolazi zbog električne disonance, koja dovodi do promene merljivog otpora (u omima) u ljudskom telu. Rut Draun je, sa druge strane, smatrala da energija teče iz Univerzuma u ljudsko telo, materijalno i suptilno, te da je pravilno raspoređivanje ove energije neophodno za zdravo funkcionisanje. Na taj način je u radionici drugačije počeo da se shvata uzrok bolesti i duhovnost je na velika vrata ušla u radioniku.
Dejvid V. Tensli (1934 – 1988) je tokom ovog boravka u Kaliforniji učio jogu i istočnjačku mudrost u Ananda Ašramu, joginskoj zajednici koju je vodio Svami Paramananda, učenik poznatog Gurua Svami Vivekanande. Nakon što se vratio u Englesku učlanio se u Udruženje Radioničara i postao najpre član saveta tog društva, a potom i njegov potpredsednik. Prvobitno je radionika imala jedan u osnovi suštinski organski i materijalistički fokus, Dejvid V. Tenslija je u radioničku praksu uveo rad sa
suptilnim telima (mentalno, astralno i eteričko telo), rad sa čakrama i objašnjavanje zdravstvene patologije zasnovano na energetskim poremećajima.
Malkolm Rei (1913 – 1979) je, sa druge strane, bio pronalazač koji je mogao da prevede Tenslijevo razmišljanje u praktičan i fleksibilan sistem dijagnostike i lečenja, koji je nazvao magnetna geometrija. U početku je radio sa „konvencionalnim“ radioničkim instrumentima Alberta Abramsa i Rut Droun. Ovi instrumenti su kodirali kvalitet vibracije odabrane supstance u smislu lanca brojeva. Dijamant je, na primer, 442337.
Istražujući radiestezijskim viskom oko nacrtanog kruga, Rei je otkrio da se različite reakcije klatna dobijaju pri određenim ugaonim odnosima prema Zemljinom magnetnom polju. One su u krugu označene kao radijalne linije. Rezolucija svake linije je na jedan stepen luka. Rezultat je sistem kartica, kojih danas ima više od 25000, koja se svaka odnosi na drugu bolest ili pojam. Potom je razvio i koncept radioničkih pojačivača, uređaja koje danas koriste mnogi radioničar i homeopate širom sveta za pripremu svojih vibracionih lekova.
Dr Benojtoš Bataćarija (1897-1964) je odrastao u porodici u kojoj se negovalo poznavanje sanskrita i bio je veliki poznavalac hinduizma, budizma i tantre. Nakon odlaska u penziju bavio se lečenjem upotrebom tantričkih formula i kombinovanjem tantre i radionike. Zaslužan je za teleterapiju, sistem za lečenje i pomoć na daljinu. Njegov sin A.K. Bataćarija ovako je objasnio kako deluje teleterapija kao lečenje na daljinu:
„Kada pripremimo disk sa natpisom LEK ZA ASTMU, u suptilnom obliku on i predstavlja savršen lek za astmu. Kada se ovaj disk okreće, na elektromotoru će generisati zrak koji sadrži lek za astmu.
Kada zrak padne na fotografiju osobe koja boluje od astme, odmah se prenosi do vlasnika fotografije koji će primiti lekovite vibracije diska za lečenje i tako ozdraviti."
Radionika je, dakle, sistem otvorenog tipa koji omogućava proučavanje neograničenog spektra energetskih odnosa i kombinuje istočnjačke koncepte suptilne anatomije sa zapadnim pristupom ljudskom telu kao biohemijskom organizmu.
Svi oblici života nose sopstveno elektromagnetno polje, koje će, kada se izobliči, dovesti do bolesti. Prihvatajući da je sve energija, radionika smatra da sve što postoji (organi u telu, bolesti, životni problemi i lekovi) ima svoju posebnu frekvenciju, ili vibraciju. Ovi faktori se mogu izraziti u numeričkim vrednostima ili „stopama“ ili u obliku geometrijskih obrazaca. Svaki takav numerički niz ima specifičnu vibraciju, koja je rezultat sabiranja i interakcije između vibracija svakog broja koji je sačinjava. Ti nizovi mogu da se pretvore u ranije pomenute karte Melkolma Reia. Ove karte se štampaju na kartonu magnetskim mastilom, ono se koristi i za mnoge druge roizvode kao što su bankarske knjige, čekovi, lične karte, kreditne kartice i telefonske kartice. Gotove kartice se koriste u radioničkim uređajima koji ih aktiviraju, ali mogu se umesto njih pojačati i običnim magnetima ispod njih, recimo za punjenje vode, samo je onda njihova efikasnost na otprilike 20% one koja se dobija korištenjem radioničkog aparata. U ovom slučaju najbolje je koristiti neodimijumske magnete koji su pronađeni 1982. i najjači su magneti koji se nalaze u komercijalnoj upotrebi. To je ono što možete i sami. A kada dođete kod radioničkog terapeuta on će koristiti radionički uređaj. Ovaj specijalizovan instrument se često sastoji od točkića, ili prekidača, i ploče za postavljanje uzoraka (kao što su kap krvi, kosa ili fotografija), a ponekad i drugih komponenti kao što su elektronska kola i spletovi žica.
Klijent može biti prisutan lično, ili njegov predstavnik može dati potrebne informacije, ili uzorke, za sesiju. Terapeut analizira zdravstvenom stanju klijenta i koristeći radionički uređaj, praktičar se fokusira na uzorke i koristi točkiće, ili prekidače, da bi se podesio na specifične frekvencije, ili energije, povezane sa zdravstvenim stanjem klijenta. Terapeut može da izvrši podešavanja na uređaju na osnovu svoje interpretacije energetskih obrazaca koje opaža. Terapeut može da koristi namere, misli, ili tehnike vizuelizacije da projektuje isceliteljske energije u uzorke na uređaju. Veruje se da ovo utiče na energetsko polje klijenta i podstiče izlečenje. Nakon sesije, praktičar može dati povratne informacije, ili preporuke klijentu na osnovu analize sprovedene tokom sesije. Ovo može uključivati predloge za promene načina života, modifikacije u ishrani ili dalje radioničke terapeutske postupke.